Jelena Lovrec, “Mein Kulturkampf”

Grad Zagreb(1)

U Galeriji AŽ, 12. svibnja 2017. u 18h otvara se izložba “Mein Kulturkampf” Jelene Lovrec. Izložba je otvorena do 1. lipnja 2017.

JELENA LOVREC: 1mkulture

Projekt Jelene Lovrec iz 2014. godine aktualnom izložbom u Atelijerima Žitnjak ulazi u novu fazu svojega razvitka. Fotografije kao artefakt jednoga specifičnog umjetničkog nacrta, čija kompleksna unutarnja logika graniči s formom i idejom angažirane umjetnosti, uokviruju i pričaju priču o jednoj zemlji i njezinoj kulturi. Te 2014., od jedne europske fondacije (i njezina programa koji se bavi kulturnim međunarodnim suradnjama), autorica za realizaciju svojega projekta dobiva sredstva koja potom odlučuje uložiti u tu istu – kulturu: kulturu vlastite zemlje.

Pozicija umjetnice mlađe generacije u sredini kakva je hrvatska ona je pozicija koju Jelena Lovrec dijeli s većinom svojih kolega; ona je gotovo uvijek snažno obilježena i nezavidnim mjestom koje kultura zauzima. Time partikularna pozicija umjetnika postaje sasvim efemernim problemom i jedva vidljivim elementom u cjelokupnoj kulturnoj produkciji, a kultura sama – tek suvenir, odnosno, maleni, izolirani element koji u sasvim trivijalnoj brojčanosti ima predstavljati cjelinu, jer, naposljetku, kultura je značajan dio identiteta koji svaka zemlja mora imati i njegovati. Pa ipak,  poslužimo li se direktnim riječima Jelene Lovrec, kultura u domaćim društveno-institucionalnim okvirima nije ništa drugo doli – podstanar.

Otpočevši s projektom, umjetnica je podcrtala dva ključna problema; to su odnos centra i periferije u ocrtu jedne regionalne kulture te samo mjesto koje kultura u našemu društvu zauzima. Drugim riječima, autoričina umjetnička gesta postavlja dva ključna pitanja: što ja kao autorica mogu učiniti za kulturnu produkciju svoje zemlje (i to i onih najzabačenijih krajeva, svoj centralizaciji unatoč), ali i pitanje koje u potpunosti uvjetuje ovo prethodno: kakvu to poziciju kultura u Hrvatskoj ima i koliko ona prostora, u takvoj konstelaciji, uopće treba? Jelena Lovrec kaže – 1m2 čini sasvim dovoljan prostor kakav kulturi kao pukome nominalnom čimbeniku identiteta ove zemlje pripada. Ovim se projektom jednako tako otvorilo i pitanje kulturne (de)centralizacije, odnosno – problema gdje se ta ista kultura, nedovoljno promovirana i poticana, gotovo beziznimno aktualizira u gradskim centrima. A u vidu imajući ove druge krajeve, i taj je 1m2 gotovo previše, uvjerena je autorica.

Tako je u nastojanju vraćanja spomenutih sredstava kulturi svoje zemlje, Jelena Lovrec odlučila kupovati zemljišta diljem Hrvatske. S obzirom na to koliko se prostora i važnosti kulturi u Hrvatskoj daje, taj se ekvivalent u metričkome sustavu pokazao kao jedan kvadratni metar; a njezin plan uključuje kupnju 1m2 po županiji. Projekt je najprije uvjetovao pronalaženje ljudi koji su bili voljni prodati  jedan kvadratni metar vlastite zemlje i pretvoriti ga u mjesto kulture, odnosno u mjesto gdje (hrvatska) kultura može dati najbolje od sebe. Ideja kupnje najmanjega mogućeg komada zemlje nije, dakako, bila nimalo jednostavna, a autorica je bilježila baš svaki pravni korak koji je akcija uključivala. Fotografije koje dokumentiraju njezino putovanje, zaokruženo činom zabilježavanja i označavanja svakog pojedinog zemljišta gotovo kao land art-a, dodatno naglašavaju kakvo mjesto kulturi u Hrvatskoj pripada: to je mjesto koje je zabačeno, koje je nevidljivo i koje je nereprezantativno.

Proces je također uključivao upoznavanje s pravnim sustavom i sustavom vlasništva u Hrvatskoj, zatim komunikaciju s odvjetnicima, javnim bilježnicima i lokalnim poreznim službenicima, a čije je nerazumijevanje umjetničine ideje samo još dodatno ukazalo na inicijalni problem. Ipak, ovakav tipičan work-in-progress rad, s pomalo atipičnom vizijom koja nema svoj krajnji rezultat pa niti zamišljen svršetak, u tri je godine prerastao u svoju drugu, utilitarnu fazu, koja se ovom izložbom po prvi put predstavlja. Mjerom parcelacije, koju izvodi geodet, kupljeni se kvadrati mogu upisati u zemljišnu knjigu, čime kultura dobiva i svoju jasno preciziranu lokaciju. Nadalje, još u prvoj fazi, Lovrec je zamislila da kupljena zemljišta na neki način ‘vrate dug’ kulturi ove zemlje i domaćoj kulturnoj produkciji, s idejom da se upravo na tim pojedinačnim metrima odvijaju različite kulturne manifestacije.

Ovom se izložbom predstavlja prvi kvadratni metar, čija je parcelacija u postupku, a njegovo svečano otvaranje Jelena Lovrec obilježava performansom. Kako je ideja da svako kupljeno zemljište i dalje svoje prethodne vlasnike ili korisnike na stanovit način ‘poveže s kulturom’, tako je bivša vlasnica i daljna korisnica svojega metra, umjetničina majka, ujedno i akterica vlastita umjetničkog čina. Ono što ona radi najbolje, a što se u autoričinu slučaju nerijetko veže i uz sama otvorenja izložbi, jest – kuhanje, pa će tako akcija pripreme tradicionalnoga kontinentalnog mesnog jela, kotlovine, biti performans koji to – nije. Umjetničina majka, naime, upravo taj kvadratni metar zemljišta i privatno koristi u pripremi hrane, a kohezivno sredstvo između majčina umjetničkog rada i galerijskoga prostora bit će video prijenos pripreme kotlovine uživo; otprilike dva sata koje će se u cijelosti direktno prikazati – od procesa postavljanja kotla do posluživanja mesa. Oba otvorenja – ono izložbe i kao i prvoga kvadratnog metra, združit će zatim i degustacija hrane u izložbenome prostoru.

Ovom se akcijom projekt 1mkulture pretvorio u stvarnu kulturnu platformu, ovom pojedinačnom epizodom generirajući i ono što je Joseph Beuys poimao pod idejom socijalne skulpture, a u kojoj svaki aspekt života nudi mjesto kreativnosti. Jelena Lovrec ovakvim je kritičkim promišljanjem sustava u kojemu živi i radi još jedanput otvorila neka važna, vječno aktualna pitanja. Konačno, njezin prvi ‘aktivni metar’, osim što istražuje mogućnost stvaranja i djelovanja u izvaninstitucionalnim prostorima, odlazi i korak dalje. On svjedoči o potencijalu umjetničke kreacije, koji, osim u snazi progovaranja i subverzije, ima i sposobnost rastvaranja granica umjetničkih žanrova, koncepata i struja, na taj način stvarajući mjesto nekim novim, uvijek iznenađujućim i svježim autorskim idejama.

Martina Bratić

Jelena Lovrec rođena je 1989. u Zagrebu.
Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2008. godine i iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je 2014. godine u klasi prof. Roberta Šimraka na odjelu grafike. Od 2015. godine članica je HDLU-a. Realizirala je niz samostalnih i skupnih izložbi. Osvojila je različite nagrade i priznanja od kojih valja izdvojiti Posebnu pohvalu 33. Salona mladih (2016.), Erste fragmenti X: otkup rada (2014), Glavnu nagradu ESSL ART AWARD i Nagradu Vienna Insurance Group – Junge kunst aus CEE (2013.), itd.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!