Iva Višošević: Reducirana praznina

Izložba Ive Višošević ”Reducirana praznina”, otvara se u Galeriji AŽ, 6. 4. 2018. u 19h. U seriji recentnih radova slika i instalacija, autorica spaja dva svoja umjetnička interesa slikarstvo i modni dizajn, intervenirajući u oba medija prepoznatljivim pristupom reduciranja praznina u polju slike ili materiji tekstila. Ovakav pristup kako navodi Antonio Grgić, autor teksta uz izložbu: ”…ističe mjesta loma same forme umjetničkog djela. Cilj autoričina rada je posvjestiti i materijalizirati ta zalijepljena i zašivena mjesta loma. Ono što u njenom radu jedino ostaje vidljivo je stvorena mreža, konstrukcija koja se sastoji od samih tragova, loma forme…”

 

”Priznati prazninu kao temelj svoje konstrukcije je početak bilo kojeg samoizgrađivanja. Paradoksalno je nešto graditi na praznini, no logika sile gravitacije koja djeluje u našoj unutrašnjosti je drugačija od logike one zemaljske sile. Drugi paradoks vezan uz pojam praznine je nužnost njene definicije. Naime, da bi praznina postojala ona mora biti definirana svojim granicama, da bi nešto bilo praznina mora biti omeđeno i definirano okvirima. To je ono od čega se sastoji rad Ive Višošević, od okvira koji definiraju prazninu. Njen specifičan background – činjenica da je završila i tekstilno-tehnološki fakultet i slikarstvo na akademiji, daje dodatan uvid o vrsti okvira kojim je uokvirena praznina u njenom radu. Odjeća je naš prvotni fizički okvir, odjeća je prva vrsta arhitekture koju svako jutro gradimo oko sebe, oko svoje praznine. Naša odjeća je ono što teoretičar arhitekture Bernard Rudofsky naziva ”arhitektura bez arhitekata”, vrsta ”arhitekture bez pedigrea”. U eseju ”Da li je odjeća moderna” Rudofsky ispituje odnos ljudi i njihove odjeće u suvremenom trenutku, istražujući što povezuje kulturu odijevanja u raznim kulturama svijeta. Tu ne može zaobići i semiotiku odjevnih predmeta, kad utvrđuje da “potpuno odjeven čovjek nosi sedamdeset ili više gumba, od kojih je većina beskorisna”, zapravo nam govori da su beskorisni u smislu svoje utilitarnosti, ali ne i u svojoj simboličkoj funkcionalnosti. Tu manje nije modernističko više, nego to više, taj višak, ima svoju realnu funkciju, a ta funkcija je simbolizacija društvene pozicije nositelja. No, ono što Rudolfskom kao iskusnom arhitektu ne promiče je i simbolička funkcija same nosive konstrukcije odjeće, koja je za većinu nearhitekata skrivena. Objašnjavajući to na primjeru slikarskog platna, ono je neka vrsta odjeće za drveni okvir koji naizgled drži platno. Platno je slikarska površina, no za arhitektonsko oko ona je nosiva konstrukcija koja drži okvir na okupu, jer svaki slikar zna da bi se okvir raspao da nema platna. Platno drži okvir na okupu, a ne obratno kako se na prvi pogled čini. Jedino što okvir drži na okupu je praznina koju okviruje zajedno sa platnom i površinom zida.
Da bi saznali nešto o prirodi praznine, moramo se skoncentrirati ne na formu praznine, već na formu koja nju definira. Naime, tajna nije skrivena u praznini, već je tajna u samoj formi koja okružuje prazninu. Rad Ive Višošević je homologan Freudovom čitanju snova – naime, po Freudu potrebno je izbjeći zamku fascinacije sadržajem sna, već je potrebno iščitavati poruku koja je upisana u samu formu sna. No ono što je najinteresantnije kod te i takve forme u radu Ive Višošević, je to što je i ta forma skrivena i izložena samo u svojim tragovima, u tragovima na mjestima njenih lomova.
Njen rad je sličan japanskoj tradiciji u kojoj postoji ritual isticanja mjesta loma upotrebnog predmeta. Naime, kada se keramička posuda u Japanu razbije, ona se ne baca, već se zalijepi, a zalijepljeni rubovi istaknu zlatom ili nekim drugim skupocjenim materijalom. Cilj tog postupka je istaknuti samo mjesto loma, to je ono što činitu posudu toliko unikatnom i različitom od drugih. Rad Ive Višošević je upravo takva vrsta isticanja mjesta loma same forme umjetničkog djela. Cilj njenog rada je posvjestiti i materijalizirati ta zalijepljena i zašivena mjesta loma. Ono što u njenom radu jedino ostaje vidljivo je stvorena mreža, konstrukcija koja se sastoji od samih tragova, loma forme. Radi se o tragovima na mjestima loma one posude sa početka priče, koji zalijepljeni metalnim vezivom, postaju najčvršći dijelovi posude. Mjesta loma u tom paradoksalnom obratu čine novu nosivu konstrukciju koja drži tu posudu cijelom.
A koja je funkcija te posude?
Da u sebi drži prazninu na okupu.”
Antonio Grgić

 

Iva Višošević, vizualna umjetnica, rođena 1978.
2000. diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, odsjek modni dizajn.
2008. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Igora Rončevića, član Hdlu-a od 2008., član HZSU-a od 2015.
2010.-2012. freelance ilustrator/ Bright agencija, London, Engleska
2004. – 2008. art učitelj, likovni studio Tanay/ Zagreb
2001.-2004. visual merchendiser/ Escada, Lacoste- Zagreb, Beč, Pariz
Zastupana od: Alfa Gallery, Miami, Florida: https://www.artsy.net/alfa-gallery/artist/iva-visosevic
web: http://ivavisosevic.wix.com/ivavisosevic-art

 

 

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!