Fabric8, Slow Fashion / Na rubu

„Slow Fashion / Na rubu“ izložba je prve zadruge studenata Fabric8 co-op čiji temat je ukazivanje na problematiku kapitalističke hiperprodukcije tekstilne industrije i izrabljivačkih praksi modnih korporacija kroz vlastite pozitivne prakse zadružnog djelovanja u izradi i dizajnu ‘slow fashion’ odjeće koja se nudi kao jedina održiva alternativa naspram štetne suvremene hiperprodukcije high-street brandova. Izložba, koncipirana kao show-room modnih kolekcija i dizajnerskih produkata zadruge Fabric8 co-op, publici predstavlja radove članova/ica zadruge koji su u izradi slijedili postulate ‘slow fashion’ pokreta koji uključuju metode poput upcycling tekstila i uporabu tekstila imajući na umu dugotrajnost i visoku kvalitetu odjevnih komada.

‘Slow fashion’ pokret uzeo je maha osamdesetih godina u SAD-u kada su se njegove ideje pružile kao odgovor na politiku velikih modnih koncerna koji su profitirali na višku vrijednosti baziranoj na eksploataciji radnika/ca, razaranju konkurentnih obrtništva i neobzirnom ekološkom onečišćenju. Stvarajući politiku u kojoj bi se prilikom svake produkcije bilo kakav produkcijski višak ciklički vratio u produkciju i iskoristio kao resurs, bilo u tekstilnom ili energetskom obliku, u bilo kojem drugom stadiju proizvodnje odjevnog komada, ‘slow fashion’ pokret revolucionirao je način proizvodnje koji se od kapitalističke globalne ‘ponude i potražnje’ preusmjerio na lokalne potrebe zajednice. Oprečno kapitalističkoj proizvodnji mode koja u što manjem vremenskom roku želi ostvariti što veći profit sa što manje uloženog kapitala u samu produkciju, ‘slow fashion’ proizvodnja gleda na mogućnost zadovoljavanja potreba zajednica kroz prizmu dostupnosti resursa, dugotrajnosti proizvoda, kakvoći upotrebljenih materijala i pružanju svih osnovnih životnih uvjeta osobama svih klasnih pripadnosti koje su sudjelovale u produkciji proizvoda.

Članovi/ice Fabric8 co-op baziraju svoju produkciju na ‘slow fashion’ metodologiji i to na nekoliko načina – unaprijed kupljeni materijali dostatni su za kreiranje naručenih odjevnih komada i ne stvara se višak vrijednosti. Ukoliko dođe do proizvodnje tekstilnih otpadaka, njih se boja ili prilagođava kao modne dodatke, a one potpuno ‘neiskoristive’ skladišti se za mogućnost buduće ponovne upotrebe ili se proizvodi novi unikatni tekstilni materijal. Odličnost ‘slow fashion’ politike očituje se u zadruzi u tome što se izrađuju ogledni primjerci koje se onda prema građi klijentele i njihovom ukusu prilagođavaju da budu nosivi i da pristaju svim oblicima tijela. Kontra kapitalističkim stremljenjima, gdje se proizvodi odjeća tek u nekoliko veličina koje po kroju i proporcijama ne pristaju osobama svih veličina i tjelesnih građa, omogućava se modi da postane osviještenija o različitostima ljudi i da se povode recentnim ‘body-positive’ i ‘gender-neutral’ pokretima koji u centru svojeg aktivističkog djelovanja streme inkluzivnijem dizajnu. Nadalje, svim osobama okupljenima u zadruzi omogućeno je stvaranje njihove vlastite dizajnerske vizije te uživaju potpunu slobodu u kreaciji svojih proizvoda koja nužno ne mora odgovarati kratkotrajnim valovima trendova i koja zadrugarima/cama omogućava izražavanje njihovog individualnog izričaja kroz njihov dizajn. Ipak, zadrugu čine radnice/i koje/i su nitko drugi već same/i studenti/ce modnog dizajna koje/i imaju jednaka prava na svoj svojstven autorski rukopis u izradi modnih komada te konsenzusom odlučuju o proizvodnji modnih komada, neovisno o sezonama. Osim samih članova/ica, Fabric8 co-op ne djeluje kao zatvoren, ekskluzivan kolektiv, već surađuje i s umjetnicima/ama iz drugih polja i ostvaruje interdisciplinarnu suradnju u obliku fotografije, make-up-a, grafičkog dizajna, dizajna obuće i drugih.

Upravo Fabric8 co-op kao zadruga modnih dizajnera suvremena je inačica kolektivne proizvodnje bivših radnica/ka u tekstilnoj industriji jer se bazira na kolektivizaciji radnika/ca koji udruženo djeluju kao eksperti/ce u svojim područjima i zajednički vode glavnu riječ o proizvodnji mode. Tako združeni omogućavaju svim članovima/icama da promoviraju svoj dizajn, što u suprotnom, pod teškim teretom kapitalističke produkcije, ne bi mogle/i učiniti. I danas se susrećemo s marginalizacijom radnika/ca u tekstilnoj industriji pa se borba i štrajkovi tekstilnih radnika/ca u prošlosti ne razlikuju u mnogočemu od današnjih problema koje kapitalistička proizvodnja i dalje perpetuira – neznatne plaće, nepostojeća radnička prava i nemogućnost sindikalnog organiziranja. Takvu neizvjesnu budućnost pogađa i mlade dizajnere/ice na tržištu rada koje/i rijetko nađu priliku za dostatno plaćenim radom u struci. Potaknuti sve većom feminizacijom rada i siromaštva, nepotpunim zakonima o pravima LGBTIQ+ osoba na radnom mjestu i diskriminacijom manjina i imigranata u zapošljavanju, Fabric8 co-op svoju izložbu smješta na periferiji grada gdje se prema antropologiji grada i urbanih središta od vremena industrijalizacije smještaju marginalizirane radničke skupine i industrijske zone. Lokacija izložbenog prostora podsjećaja pritom na prostore periferije grada koje su zaokupljale/i radnice/ke tekstilne industrije i daje važnost takvim povijesnim prostorima gdje su se kovale promjene društva.

Na ivici marginalizacije i mainstream modne produkcije izložbom se naposljetku žele stvoriti međuprostori za rad i susrete kako bi se premostile razlike u mišljenjima te otvorile diskusije o novim horizontima i inovacijama u tekstilnoj i modnoj industriji pod okriljem ‘slow fashion’ pokreta.

Tekst potpisuje Leopold Rupnik, kustos izložbe.

Fabric8 je prva studentska zadruga osnovana u Hrvatskoj, te je ujedno inovativna multidisciplinarna tvrtka, kao i platforma u sklopu koje studenti mogu otkrivati tajne poduzetničkog zanata.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!