Dora Kovačević, Petit point/Sitni bod

U Galeriji AŽ, 16.12.2016. u 19h otvara se izložba Dore Kovačević pod nazivom ”Petit point/Sitni bod”. Središnji rad izložbe, istoimeni kolaž, sastoji se od 2646 minijaturnih crno-bijelih plastificiranih crteža/grafika međusobno povezanih u kompleksnu kompoziciju nalik goblenu. Matrica rada – nacrt za goblen koji u radu funkcionira kao asocijativni predložak za vez, preuzet je iz žurnala za ručne radove. Nastao na tragu prijašnjih autoričinih radova s čestim motivom tkanja, rad ”Petit ponit/Sitni bod”, u funkciji je prije svega asocijacije i prisjećanja na ručne radove koje je autoričina majka izrađivala u mladosti.
Navedena asocijacija naglašena je u postavu izloženim Wiehlerovim goblenom ”Abend am see” (koji je izradila njezina majka), i originalnim Wiehlerovim nacrtom za taj goblen.

” Listam album maminih radova iz njezine srednje škole. U albumu, između stranica nalazim presavijen list iz nekog starog kataloga. Da li sam ga je tamo stavila, ili je oduvijek bio tu?
Ja: To je neki nacrt.
Laura: To je ono! Pokazuje na mali petit point goblen u srebrnom okviru na zidu koji je mama izradila kao djevojka.
Spremila sam nacrt tako dobro da sam ga jedva našla.
Ja sam svoj veliki PETIT POINT napravila prije tog razgovora.

Ručni rad je bio moj prvi susret s radom.
U nesvjesno-svjesnom vraćanju u svijet djetinjstva, ja, sada odrasla i zrela, okrenuta suvremenom, pipcima sjećanja diram neka draga mjesta, otiske obiteljske povijesti.

Ovo je ženska priča. Još uvijek imam debeli crni konac kojim je moja omica opšivala futrole za kišobrane, maminu šivaću mašinu koja ima prekrasni bod i malu električnu mašinu koju sam poželjela za diplomu. I dvije nove: jedna elektronična i druga, također na električni pogon, ali mehanička.

Opsjednuta sam i brojnošću škara koje su mi sada dostupne.
Imali smo one za papir i druge za krojenje. Još su jedne bile u tatinom pisaćem stolu. Danas imam dvadesetak škara i japanske za desnu i lijevu ruku.
Sve te škare ne mogu presjeći tanke vidljive i nevidljive niti koje tkaju mene.’’

/Dora Kovačević/

Dora Kovačević, rođena je u Dubrovniku 1951., od 1952. živi u Zagrebu. 1974. diplomirala je na ALU u Zagrebu, grafiku u klasi prof. A. Kinerta/. Kao stipendistica francuske vlade boravi u Parizu na ENSAD gdje diplomira kiparstvo.Od 1997. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, izvela je 18 skulptura u javnim prostorima i gradskim parkovima. Najčešće radi u mediju crteža, male plastike ili skulpture. Djela joj se nalaze u mnogim muzejskim i javnim zbirkama.Jedna je od osnivača Umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!