Ana Kovačić, Okupljanja

2

U Galeriji AŽ, 17. ožujka 2017. u 19h otvara se izložba “Okupljanja” Ane Kovačić. Izložba je otvorena do 5. travnja 2017.

ANA KOVAČIĆ, OKUPLJANJA

Ono što je prošlo može se samo ponovno izvesti, ponoviti, rekonstruirati, ponovno prikazati, ponovno promisliti i obnoviti umjetnim činom, kroz mimezu. Drugim riječima, ono što je prošlo dolazi sa sadašnjošću kroz ponovno predstavljanje, sadašnjošću koja sažima dijelove prošlosti u svojoj aktualizaciji, a može uključivati i zamišljanja budućnosti.

– Katharina Niemeyer[1]

Svi znamo da mnogobrojnim ponavljanjem iste riječi ona potpuno izgubi značenje.

Ali što se događa kad objekt ponavljanja nije riječ, nego iskustvo, ritual, film, umjetničko djelo? Posljedica nije gubitak, nego umnožavanje značenja: odjeci, refleksije, neočekivane rezonance.

Izložba Ane Kovačić okupljanje je prijašnjih okupljanja. To je, naposljetku, meditacija o prostoru i vremenu. Sama se izložba održava u određenom prostoru i traje određeni vremenski period. Ali djela od kojih je ona sastavljena odnose se na druga mjesta i na točno određena vremena u kojima je došlo do točno određenih okupljanja. A neka od tih okupljanja i sama su rekonstrukcije drugih vremena i drugih prostora: Hrvati u Stuttgartu, u Njemačkoj koji izvode tradicionalne plesove na novoj lokaciji, u neizvjesnoj sadašnjici; radnici koji se vraćaju na bivše radno mjesto i rekonstruiraju tradicionalnu marendu. Izložba – kao i okupljanja predstavljena u njoj – uključuje mnogostruke prostorne, vremenske i lingvističke prijevode: seoskih navika u grad, kulinarskih svečanosti na otvorenom u ateljee i prostore galerije, hrvatskih plesova u južnu Njemačku, pa i samog ovog teksta (s engleskog na hrvatski).

Ponovljena i umnožena vremena, prostori i jezici tih okupljanja prenose se pamćenjem, nostalgijom, ljudskim tijelima i ljudskim umovima. To ih čini krajnje osobnima. Osobni su za samu umjetnicu – uključuju interakcije s njezinom majkom, sestrom, prijateljima – ali i za one koji sudjeluju u tim okupljanjima, radnike koji pokušavaju naći novi posao, iseljenike koji grade novi život dok se drže rituala iz onog prijašnjeg, seljane koji se trude prihvatiti sve prazniji zavičaj. No posrednici tih okupljanja su neizbježno i političke prirode, događaji nad kojima pojedinci nemaju kontrolu – rat, masovne migracije, desetljeća gospodarskih turbulencija izazvanih sve nestabilnijim kapitalističkim svjetskim sustavom.

Anina se izložba stoga nalazi na nezgodnom, ali neizbježnom križanju osobnog i političkog te pokazuje koliko je umjetna granica između ta dva pojma. To je intimno istraživanje stvaranja ‘zamišljenih zajednica’, da se poslužimo nezaboravnom frazom Benedicta Andersona[2]. Iako je Anderson aludirao na socijalnu konstrukciju nacije i nacionalizma, fraza se i općenitije može primijeniti na oblikovanje identiteta (ponovnim) izmišljanjem prošlosti kroz (ponovno) stvaranje većih skupina s kojima se možemo poistovjetiti.

Okupljanja okupljena na ovoj izložbi naposljetku pokazuju duboko ambivalentnu prirodu nostalgije. Nostalgični činovi rekonstrukcije mogu imati i mračnu stranu: mogu otvoriti vrata šovinizmu, ksenofobiji, gruboj kulturološkoj isključivosti. No oni predstavljaju i moćan način procesuiranja i novog shvaćanja prošlih i sadašnjih trauma, čak i, paradoksalno, rada na novoj, svjetlijoj budućnosti. Radovi okupljeni na ovoj izložbi pokušavaju ponovno prikazati niz mjesta i niz vremena, s punom sviješću da je to, strogo govoreći, nemoguće. Ta nostalgija nekako zakrivljuje prostorno-vremenski kontinuum, ali je dirljiva jer se nikada u potpunosti ne vraća na originalno okupljanje. Ova je izložba stara i istovremeno potpuno i nepovratno nova.

Thomas Crowley

prijevod: Ivana Brajčić

[1] Niemeyer, K. (ed) Media and Nostalgia – Yearning for the past, present and future, Basingstoke: Palgrave Macmillan, Memory Studies Series, 2014.

[2] Anderson, B. Imagined Communities. London: Verso, 2006.

 

Ana Kovačić rođena je 1986. u Zagrebu. 2010. Završila je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2013. nove medije na odsjeku za Animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2014. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. 2016./2017. boravi na rezidencijalnom programu na Akademie Schloss Solitude, Stuttgart, Njemačka, 2011. je studijski boravila na London Metropolitan University, London, UK i University of Ulster, Belfast, UK, a 2009. na Indiana University of Pennsylvania, Indiana, PA, SAD. Od 2007. izlaže samostalno i skupno. 2015. osvojila je nagradu festivala Vizura Aperta u Momjanu. 2016. nominirana je za T-HT nagradu, a 2013. za nagradu Essl. Radovi joj se nalaze u kolekciji Erste banke.
U svom radu istražuje povezanost između osobne i kolektivne memorije, te način na koji je memorija upisana u naša tijela i prostore u kojima živimo.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!